Nova revolucija

< ožujak, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

freedomfighter@net.hr

Opis bloga
Živimo u vrlo surovom svijetu punom životne nepravde i nepoštenja. Mislim da je vrijeme da se mnoge stvari promijene, mislim da je došlo vrijeme za novu revoluciju sad, sad dok nam je ostalo još ponešto vremena. Svijet ovakav dugo ne može opstati. Apeliram na sve svjesne ljude dobre volje da se aktiviraju u mijenjanju ovog svijeta. Narode podigni svoj glas, djeca trećeg svijeta te ne čuju. Narode digni ruku na neoliberalizam, čizma oligarha gazi novorođenčad, djecu, mlade, odrasle, starce.
REVOLUCIJA JE JEDINA SOLUCIJA



LIGA NARODA-ZAJEDNICA BLOGERA "LJEVICE"- liganaroda.blog.hr

Linkovi
Marx.org
Anarho-komunistički program
Marxovo shvaćanje revolucije-Milan Kangrga
Dijalektika kapitalizma

blogeri
referendum
quod
replica
nienna
transmet
irak

WORLD PEACE
Jedan od glavnih ciljeva trabao bi biti svijetski mir i blagostanje!
Kako do toga doci?

Novom revolucijom!!!!
Borbom protiv klasa do novog mira u svijetu, borbom protiv vlasti Svjetske vlade do blagostanja u svijetu!

Živjela borba za slobodu!

Smrt KAPITALIZMU! Smrt NEOLIBERALIZMU

Poezija
O podaj mi radnice, zuljnu ruku tu,
da ju stojuci poljubim ja!
Dok znojis se, trgas u poslu svom,
znaj nekom je stalo o da.
Obecat ce mnogi, lazi i raj,
al lupih ja sakom o stol!
Dok zivim ja necu dozvoliti,
da radike gaze svi.
Nebojte se radnici, ustajte sad,
jer vama je kucnuo cas!
Da zajedno za pravdu borimo se,
i dostojanstvo si vratimo mi!
I necemo vise, tad strahovati,
da nece nam place isplacivati.
Jer svoj trud koji dajemo mi,
naucit ce se cijeniti!
Nebojte se svoja, prava traziti,
jer sloboda je vasa znajte to svi!
U ime boga i ljubavi,
na dostojni zivot imamo pravo svi!

utvara iz pakla



Vjetar

Puše vjetar jedan,
U njem će bijedan
Života naći spas,
Došao je taj čas.

S njim teška borba
Zla sva protiv dobra,
Ali odnjet će brane,
Donjet bolje dane

Ko protiv njeg boj bije
Taj ruku zla mije.
Velik je vjetar taj
Ne vidi mu se kraj.

freedomfighter



Nakon punih deset godina rehabilitacije
Punih deset godina vaše demokracije
napokon ste shvatili da ovdje nešto ne valja
preskupo smo platili ovu hrpu prevara
jasno nije naša greška
što nam je sudbina teška
nismo svi pijuni vlasti
nadajmo se da će pasti

od svih pustih obećanja
vladajućih harlekina
došlo je do nekih pogoršanja
u građanskim redovima
zašto vlada centralizam,
droga, cuga, kurve i glupost
i zašto je naš realizam
to što život nema vrijednost
jasno nije naša greška
što nam je sudbina teška
nismo svi pijuni vlasti
nadajmo se da će pasti

i što nam više duša plače
to nas oni jače tlače
neka, to je svijetlo doba
put do masovnoga groba
ipak zatvaramo oči
nadamo se to će proći
ali je stvarnost jedna druga
stvarnost gora nego

i što nam više duša plače
to nas oni jače tlače
neka, to je svijetlo doba
put do masovnoga groba
ipak zatvaramo oči
nadamo se to će proći
ali je stvarnost jedna druga
stvarnost ova

jasno nije naša greška
što nam je sudbina teška
nismo svi pijuni vlasti
nadajmo se da će pasti

jasno nije naša greška
što nam je sudbina teška
nismo svi pijuni vlasti
nadajmo se da će pasti




11.03.2008., utorak

nato na referendum

Preplavljen radošću i ispunjen nadom, čast mi je priopćiti svima koji još to nisu imali prilike saznati da je pokrenuta je građanska inicijativa kojoj je cilj raspisivanje referenduma o ulasku Republike Hrvatske u NATO.

Pozivam sve članove Lige Naroda i ostale blogere da se priključe ovoj inicijativi u kojoj će vjerojatno sudjelovati dobar dio civilnog društva u Hrvatskoj.

Ovo je prilika da se građani sakupljanjem potpisa izbore za svoje pravo da sami donesu odluku o ovako važnom pitanju i o svojoj sudbini.

Direktna demokracija na djelu-realnost ili samo daleki san?


NATO na referendum


Vrijeme je da mi odlučimo!
- 21:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.09.2006., srijeda

ljudi evo štiva za čitati

9/11 the official story is the biggest conspiracy




by Barry Zwicker

Mark Twain said, “If you don’t read the newspaper, you’re uninformed; if you do read the newspaper, you’re misinformed.” According to Toronto writer
Barrie Zwicker, this is the sorry truth about the officially accepted version of September 11, 2001, which he dissects in his new book Towers of Deception: The Media Cover-Up of 9/11.

As a media critic, Zwicker’s credentials are impeccable: in addition to his commentaries on CBC Radio and Vision TV, he has worked for the Toronto Star and The Globe and Mail, and taught
journalism at Ryerson University for seven years.

Common Ground: According to a few polls taken in the US and Canada, there is a notable lack of faith in the official story on 9/11. Why do you think this disbelief persists, in spite of the lack of media interest in an alternative take on 9/11?
Barrie Zwicker: The disbelief persists because despite the drumbeat of the official story, and despite the nearly utter failure of the mainstream media to raise questions about the absurdities and impossibilities of the official story, ordinary, decent people, using their own senses and adding two and two, smell something fishy. Especially because the people promoting the official story, namely the White House and the big media, also promoted the lie of WMDs in Iraq, and have lied and covered up on other large issues. What I call the apologist community has more and more to answer for.
The early August Scripps Howard/Ohio University nationwide poll shows 36 percent of the US public “… suspects that federal officials assisted in the 9/11 terrorist attacks or took no action to stop them, so the United States could go to war in the Middle East.” The same poll shows “… anger against the federal government is at record levels.” The most common thing that Americans tell me is that the Bush regime is capable of anything and that it will stop at nothing. I agree.
CG: You were skeptical early on about the official story on 9/11. What was it that gave you your initial doubts?
BZ: My initial doubts arose before noon on the day of 9/11, based on the absence of any USAF response to the multiple hijackings, over a drama in the skies that lasted almost two hours. As a person always very interested in aviation, I knew that this quite simply was impossible. It turned out I was the first journalist in the world to go on national TV to question the official story.
CG: If 9/11 were a conspiracy against the American people, it would presumably require the involvement of hundreds, if not thousands of people, to play their respective roles and maintain silence afterwards. What do you say to critics who say people can’t keep secrets, and that something this big is bound to get out?
BZ: For one thing, I point to the Manhattan Project, in which the US developed and then exploded the first atomic bomb. Conceived in 1939, the Project, by its completion, involved 43,000 people at 37 facilities in 19 states and in Canada. It was kept entirely secret. Who knew about the stealth bomber until the military chose to reveal it? Who knew about the U-2 spy plane until one was shot down over the USSR, thereby wrecking the Paris peace talks? Large secrets can’t be kept? Gimme a break!
CG: Many will be willing to go with you as far as the idea that the White House had forewarning of the attacks but allowed them to go through for political gain. But they will reject the idea of direct government involvement. What do you say to them?
BZ: In any crime, you have to search out all the evidence you can and then find out which suspect the evidence points to more than any other suspect. In the case of 9/11, the smoking guns are all pointed at the White House. Some people shrink from this observation out of a sheer established trust in government, or the belief that government would be incapable of such a heinous crime. Such a belief is unjustified by the evidence of what previous governments throughout history have done. Keep in mind what Sir Arthur Conan Doyle wrote in The Sign of Four: “Whenever you have eliminated the impossible, whatever remains, however improbable, must be the truth.”
CG: In your book and DVD, you cite the declassified Operation Northwoods, a planned “false flag” operation that nearly came to be 30 years ago. Can you tell us more about this plan for a staged domestic terror attack?
BZ: The frightening thing about Operation Northwoods was that the whole of the US Joint Chiefs of Staff unanimously signed off on it. It involved American citizens being killed, to make more real the lie that the Cubans were carrying out “terrorist attacks” against the US. Furthermore, most of the advisors around then President John F. Kennedy were in favour of the horrible ruse, which would have led to the invasion of Cuba back in 1962. The rot of criminal, immoral, death-dealing deception was already that deeply rooted in the US White House then. Is today’s White House more pure?
CG: In your book, you state that it is the cumulative weight of evidence, rather than any one incident that leads you to believe 9/11 was an inside job. If you were to name the closest thing to a smoking gun, what would that be?
BZ: Smoking guns include the near freefall collapse – controlled demolition, for example – of WTC7. The non-appearance of the USAF for almost two hours on 9/11, and Bush saying he saw on ordinary TV the first plane hit, when footage of the hit was not aired on ordinary TV until the next day, come second and third in my lineup of smoking guns.
CG: Can you tell us more about World Trade Centre building number seven?
BZ: As mentioned, it was a matter of controlled demolition, which Larry Silverstein, the building’s owner, later admitted in the PBS documentary Rebuilding America. The question is could Osama bin Laden have been able to infiltrate his al Qaeda agents into WTC-7 weeks in advance and plant the required explosives? If he did have that power, how come the administration, and of course, the mass media in general, pay so little attention to this amazing power of Osama’s as to make WTC-7 a “non-building” to this day? Why does the 9/11 commission’s report not mention its collapse whatsoever?
CG: In your opinion, which techniques are being used to cover up the real story?
BZ: They’re more than techniques. As I have written about extensively in my book, there are deep and widespread realities of the media that create a de facto censorship regime as powerful as Pravda and Izvestia ever were in the old Soviet Union. You have to start with the owners of the corporate media, who are closely supportive of the Bush White House. The Fox News network is, in effect, a privatized, propaganda network at the disposal of Bush and company.
Add to this the traditions of journalism – he said, she said journalism, for instance – that treats lies and truth equally. And that journalists live in the same fiction-ridden society as everyone else, and are not, despite their pretensions, immune from “Big Picture BS.” As well, many, if not most, journalists are careerists and learn which stories or actions will get them raises and promotions, and which will get them into hot water. Put all these factors and many more, including peer group pressure, together and you get a situation akin to a school of fish; they all learn in which direction to swim and they all swim in that direction together.
CG: Of the independent researchers and/or writers digging into this matter, whom do you follow and respect?
BZ: There are many. And many, if not most of them, are ordinary, unsung people I meet in various cities who are doggedly pursuing 9/11 truth and trying to share it with their families, neighbours and colleagues. Of the better-known 9/11 truth activists, I think my greatest respect and admiration must go to Dr. David Ray Griffin, now the author of four books about the truth of 9/11. I devote a chapter to him in my new book.
Michael C. Ruppert, although he has, unfortunately, made some negative and unnecessary remarks about the 9/11 truth movement, remains a giant of the movement in my eyes nevertheless. He was about the earliest out of the gate, and when he spoke in Toronto in January of 2002, he pried my eyes open much wider than they were at that time. He connected the dots between the CIA, Wall Street, the illegal drug trade, corruption in the US government and 9/11. I believe his video, Truth and Lies of 9/11, was the first of its kind, based on a talk he gave in Portland, Oregon, in November 2001. He now focuses almost exclusively on Peak Oil and again, not only was he early on that, but he has also helped boost the visibility of the coming end of the age of oil, which will be civilization-shaking.
CG: Given your conclusions about 9/11, do you have suspicions about the attacks in Bali, Madrid and London?
BZ: More than suspicions. In my book, I list 18 false flag operations, including Madrid and London. I also believe Bali 1 and Bali 2 were false flag ops. More recently, the trans-Atlantic exploding shampoo terror fraud was obvious from the beginning, as was the roundup of 17 “terrorist suspects” in Toronto in June of 2006.
CG: In the past, mainstream media has shown its readiness to give nominal coverage to activists and their campaigns, only to dismiss them, or reduce the concerns to just one more scare story in a barrage of manufactured news. Are you concerned this could happen with your message?
BZ: There are signs that, spurred by the inescapable imperative of news organizations to play up anniversaries in a big way, that even the mainstream is having to recognize there are a lot of people who are not on board with the official story. But after the fifth anniversary passes, there will be a tendency to once again relegate all 9/11 truth activity to the memory hole. Of course, other developments, especially one or more other horrendous false flag ops, could change the whole picture, probably much for the worse.
CG: Many people would prefer to ignore or reject your conclusions. For to take any of it seriously means more than a co-opted or complicit media; it means we are governed by monsters and there is no social contract. What do you say to the people who reject your thesis, for fear of looking into the abyss?
BZ: I sympathize with people who do not want, as you so well phrase it, to look into the abyss. It takes courage and a dedication to follow the truth wherever it may lead, however discomfiting or even threatening to the well- being of oneself and one’s family.
At the same time, I think our best chance to get out of our multiple messes is to face them squarely, take the bull by the horns and join the struggle for a safer, saner world. In a way, I agree with Bush, and with Jesus, in their stating, “You’re either with me or against me.” One of the most dispiriting things is to encounter people who say, “I know what you say is true, but I don’t intend to do anything about it.” Would they say that if their doctor diagnosed them with cancer?
CG: Do you see any chance in the near future of reversing a trend toward reduced civil rights, military expansion and global atmospheric breakdown?
BZ: If by near future you mean five years, yes. I also think that if we the people have not seriously undermined the ruling hyper-militaristic, super-deceitful, power-mad oiligarchy of ruthless greedsters, they will have declared martial law and moved to full-fledged fascism. I do not say this lightly. I mean the kind of genocidal fascism that Hitler practised. Today’s oligarchy was spawned by the same forces – runaway corporatism and ideology – that fueled Hitler’s Third Reich. We either stop them, or we, and our children – those who survive – will be living in the Fourth Reich, which may be the ultimate fate of humankind, which is not wired for survival.
As the resources run out, Earth will be a pathetic place, where a few ultra-wealthy live in fortified places, while the vast majority either die or barely survive. A successful revolution might be as unlikely as bringing the oil back. I think we have to imagine how good life on Earth could be if we smarten up and learn to live together, and how bad it could be if the present trends continue.
Remember, the present trends, or at least most of them, are toward dystopia. To overlook this is to engage in fatal denial. Denial is probably the main Achilles’ heel of the species known as Homo sapiens.

There are too many great websites to list; here are a few to get you started:
www.911truth.org
www.oldamericancentury.org
www.mujca.com
www.truthout.org
www.citizenscourt.com
www.911blogger.com
www.podcasts.com
Events:
September 8-11, New York City- Be part of history. Come to NYC for the 5th anniversary of 9/11. info@ny911truth.org
September 11-17, 2006, Washington, D.C. People will convene and move through the legal recourse needed to redress the government. The “War of Lies” has passed the $500 billion debt mark and 3,000 Americans are dead, along with hundreds of thousands in the nation we “saved.” Freedom and liberty have been sold out to a federal police force. All Americans have been affected by corporate and limited liability governments and municipal codes. The time has come for a change. See http://www.911citizenscourt.com/index.php

Magazines: Global Outlook (www.globaloutlook.ca). Books by David Ray Griffin: The 9/11 Commission Report: Omissions and Distortions;
9/11 and American Empire: Intellectuals Speak Out; Christian Faith and the Truth Behind 9/11: A Call to Reflection and Action
- 21:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.03.2006., četvrtak

Darivanje krvi

Postoji li nešto humanije od spašavanja ljudskog života?

Jedan od način da se to učini je sigurno darivanje vlastite krvi.

Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor toga lijeka je čovjek - darivatelj krvi. Svi mi, kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni smo samo o dobrovoljnim darivateljima krvi.

U Hrvatskoj, promidžbu davalaštva i organizaciju akcija davanja krvi zajednički provode Hrvatski Crveni križ i Transfuzijska služba Hrvatske na načelima dobrovoljnosti, anonimnosti, besplatnosti i solidarnosti.

Dobrovoljni darivatelj krvi je osoba koja daruje krv, plazmu ili stanične dijelove krvi po svojoj slobodnoj volji i ne prima za to nikakvu nadoknadu, ni novčanu niti na način koji se može smatrati nadomjestkom novca. Skromna uspomena (dar) i osvježenje nakon davanja krvi prihvatljivi su za dobrovoljno davalaštvo krvi.

Krv možete davati svakodnevno na organiziranim akcijama davanja krvi ili u transfuzijskoj ustanovi.
- Redovite akcije davanja krvi provode se u svim većim radnim organizacijama i mjesnim zajednicama (mjesnim odborima).
- Vrijeme i mjesto održanja akcija najavljuju se putem javnih glasila (novine, radio, TV), a mjesto davanja obilježeno je plakatima.
- U svim transfuzijskim ustanovama krv možete davati saki radni dan.
Davanje krvi ne šteti zdravlju ako se provedu svi propisani postupci pri odabiru darivatelja krvi.
-Svaka zdrava osoba između 18 i 65 godina starosti može bez opasnosti za svoje zdravlje darovati krv 3 do 4 puta tijekom jedne godine.
- Zdrav organizam darivatelja krvi vrlo brzo u potpunosti nadoknađuje količinu i sve sastavne dijelove darovane krvi: već unutar 24 sata organizam nadoknadi tekući dio krvi - plazmu i njene sastojke, broj trombocita i leukocita. Eritrociti se nadoknade unutar 4 do 6 tjedana.
- Davanje krvi najviše utječe na željezo koje se u obliku hemoglobina nalazi u eritrocitima (crvene krvne stanice).
- Davanjem 450 mL krvi darivatelj gubi oko 200mg željeza. Organizam nadoknađuje gubitak željeza u roku 1 do 2 mjeseca povećanom apsorpcijom iz hrane.
- Prije svakog davanja krvi obvezno provjeravamo zdravstveno stanje darivatelja i količinu željeza u njegovoj krvi. Krv se uzima samo kada je darivatelj zdrav i ima dovoljno željeza.
Davanje krvi nikako ne ugrožava darivatelja. To može ujedno biti i kontrola darivateljeva zdravlja.
Što je transfuzijsko liječenje?
Transfuzijsko liječenje nije slično ni jednom drugom liječenju. U transfuzijskom liječenju bolesnik je liječen krvnim pripravcima ili derivatima plazme pripremljenim od ljudske krvi. Stoga je transfuzijsko liječenje sličnije transplataciji nego uobičajenom liječenju.
- Transfuzijama krvnih pripravaka i derivata plazme nadoknađuje se stanice ili bjelančevine koje nedostaju bolesniku. Manjak stanica ili bjelančevina nije uzrok bolesti nego posljedica bolesti i može imati razne uzroke.
- Transfuzijsko liječenje je supstitucijsko liječenje kojim je omogućeno održavanje krvnih funkcija, ali ono ne djeluje na uzrok bolesti.

Teoretski, krv može dati oko 60% svih muškaraca i oko 50% žena u pučanstvu.
- Stvarni postotak ljudi koji daju krv je manji - u Hrvatskoj krv daje 3,8% stanovništva, odnosno sakupi se 38 doza na 1000 stanovnika.

Dijelovi ovog teksta su copy/paste, ali bitna je poruka koju želim istaknuti. Darivanje krvi je neophodno za liječenje bolesnika, a svi znamo da se i nama može desiti da nam treba krvi. Da nije dobrovoljnih darivatelja krvi, ne bi preživjeli. Zato, dobri ljudi, učinite nešto korisno za ovaj svijet i čovječanstvo. Dosta je pričanja, krenite u akciju i darujte krv, darujte život.

Ja nažalost, nemam 18 godina, pa još to ne mogu učiniti, ali znam da ima vas koji ovo čitate i imate sve preduvjete da darujete krv. Priključiti ću vam se i ja ubrzo, za pola godine, ako me zdravlje posluži.


- 08:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.12.2005., ponedjeljak

revolucija je jedina solucija.. znate li vi to?
- 16:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.10.2005., subota

saznajte kratkim, pomalo stupidnim, ali korisnim testom kojoj ideologiji pripadate
test
- 00:03 - Komentari (12) - Isprintaj - #

28.09.2005., srijeda

Samo revolucionarna masa sastavljena od najrazličitijih individua koje daju svaka svoj odsjaj revoluciji čineći tako spektar duginih boja, može odvesti ovaj svijet iz mraka.
vaš freedomfighter
- 23:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.09.2005., petak

Irak pred rubom građanskog rata!

Saudijci tvrde da Irak danas stoji pred građanskim ratom, ratom koji može prerasti u regionalni konflikt, ratom koji se uistinu nekad čini neizbježnim. Al Qayida je nedavno objavila rat šijitima u Iraku zbog invazije iračke vojske potpomognute amerikancima na sunitsko uporište gerilske borbe, njihov slobodan islamski grad.Međutim nekoliko dana nakon te objave precizirali koji su njihovi ratni ciljevi iz kojih su usključili sve šijite koji su ratovali protiv okupatora, a pod njih spada i Mehdijeva vojska Moqtade Al Sadra.

O čemu se tu radi?

Radi se naravno o povijesnom sukobu sunita i šijita u Iraku. Sjetimo se samo Sadama koji je vodio rat protiv šijitskog Irana i htio im preoteti naftom bogatu pokrajinu na zapadu Irana u deset godina dugom ratu, krvavom i rovoskom ratu koji je naposljetku doveo do ničeg osim ljudskih žrtava i trošenja municije. Zna se čiji je pijun tada Sadam bio. Rumsfeld, Wolfowitz, Bush stariji i ekipa prodavali su u velikim količinama oružje Iraku tih godina kako bi mu pomogli u ratu protiv Irana. Saudijska arabija i njeni poglavari kraljevksa obitelj i šeici odavno su već američki sluge koji im koriste u ratu protiv Irana, Rusije, i naposljetku Iraka. Muđahedini koji su ratovali protiv Rusije u Afganistanu također su bili američki igrači. Osama i njegova ekipa tad radikalno mijenjaju ploču iz još uvijek nepoznatih razloga. Proglašavaju SAD za glavnog neprijatelja nakon dugogodišnjeg savezništva u oslobađanju Afganistana i usjeravaju sveti rat protiv Zapada. Naime Osama je shvatio da Izrael i SAD pokušavaju porobiti arapski svijet i pokrati njihovu naftu. Međutim, iza toga se možda krije činjenica da je Osama usmjerio rat protiv šijita skrivajući se iza napada na amerikance, destabilizira Irak i uvodi zemlju u građanski rat koji naposljetku vodi do totalnog rata protiv šijita, iračkih i iranskih. Ako se Iran uplete u građanski rat očito je da SAD neće ostati miran i propustiti priliku da uđe «nevin» u rat. Činjenica je da su Osama bin Laden i njegove postrojbe oduvijek bili protiv šijita i Islamske Republike Iran. Pitanje je kako će se situacija razvijati i da li će konflikt između sunita i šijita eskalirati.

Za to vrijeme SAD vrši pritisak na Ujedinjeno Kraljevstvo da pogura diplomatske akcije protiv Irana. Diplomatske akcije EU trojke, UK, Francuske i Njemačke padaju u vodu i EU trojka odustaje od prijavljivanja Irana i njegovog mirnodopskog nuklearnog programa pred Vjećem sigurnosti UN-a pošto su se Rusija i Kina žustro suprostavile tima akcijama. Pored prava veta Kine i Rusije europljani ne žele se ni blamirati pred Vijećem sigurnosti sa tako skandaloznim prijedlozima. Za to vrijeme SAD mudro čeka i nastavlja psihološki rat protiv Irana.
Žeđ za naftom postaje sve veća dok uragani nemilosrdno udaraju po bogatom naftom američkom jugu i njihovim rafinerijama. Koliko SAD može još čekati??????

- 13:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.09.2005., petak

LIGA NARODA

Liga naroda je moj novi projekt kojemu sam posvetio dosta vremena i paznje proteklih dana. Namjera mi je konsolidirati ljevicu na blog.hr. Liga je osmisljena kako bi se blogeri bolje povezali, kako bi imali jedno mjesto u kojem bi se osijećali kao doma. Liga naroda bi trebala postat mjesto na kojem će se moć pronać bilo koji punkerski,crveni,antiglobalistički,itd. blog. Svatko tko pise o tim temama, pogotovo o borbi protiv sistema današnjice zaslužuje link na ovom blogu, naravno ako to želi. Šta ćemo time postić? namjera mi je jednog dana da dobijemo direktan link na blog.hr-u. Do tog cilja je daleki put, ali ako se pristojan broj blogera uključi u projekt ne bi trebalo biti problema. Zajedništvom za bolji svijet naprijed
- 10:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.09.2005., nedjelja

9/11

američki narod dozivio je nedavno katastrofu jos vecih razmjera od one 9/11 ! još jedna katasrofa pruzrokovana američkim djelovanjem i postupcima odnjela je još jednom živote nevinog civilnog stanovništva.

uragan katrin koji je pogodio najvećim dijelom siromašno crnačko stanovništva američkog juga, koje je ostavljeno nezaštićeno i nezbrinuto pred općim potopom samo sebi, produkt je američke industrije.

američka industrija, i njena majka, američka država ne prezaju pred ničim i svakim danom uništavaju naš eko-sistem.

globalno onečišćenje uzrokovano je ponajviše otrovnim otpadnim plinovima iz američke industrije.

globalno onečišćenje uzrokuje klimatske promjene, čijih je rezultat ovakva prirodna nepogoda.
- 23:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #

06.09.2005., utorak

vratio sam se

svim drugovima blogerima ispricavam se na odsustvu koje je nazalost potrajalo cijelo ljeto.zbog poteskoca s kompjutorom,odnosno nedostataka gore navedenog nisam mogo da se javim! al sad sam se vratio, i pisat cu postove... veceras prvi! obecajem!
- 10:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.06.2005., subota


- 22:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.06.2005., srijeda


- 18:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Značaj pada istočnog bloka za razvijanje demokracije i jačanje ljudskih prava na područjima tih zemalja

Pitanje koje postavljamo zasigurno glasi da li je pad crvene buržoazije značio prekretnicu na bolje ili pak na gore za položaj tamošnjih građana?
Teorijski ćemo prepostaviti da je smjena crvene buržoazije u svojoj biti pozitivna, pošto teorijski svaki pad vlasti koja vrši represiju nad vlastitim građanima predstavlja korak naprijed za to građanastvo.

Sloboda na mišljenje postojala je i prije, ali ipak je sada dostignuta veća razine slobode javnog izjašnjavanja mišljenja i djelovanja u tom pogledu. Čvrsti okovi slobode izražavanja mišljenja pali su zajedno s represivnim sustavom država istočnog bloka , Varšavskim ugovorom i tenkovima Crvene armije. Mogućnost izbora je bitna značajka promjena koje su uvezene u zemlje bivšeg istočnog bloka. Politički pluralizam, više mišljenja, više stranaka, ali i više vlasti. Padom crvene buržoazije opet se pojavlju klerikalni krugovi i traže udio u vlasti, povratak nacionalizirane imovine i povratak izgubljenog utjecaja na mase. Sve se to može donekle smatrati kao pozitivan efekt pada vlasti u korist građanstva i njihovih ljudskih prava.

Sloboda koja je također uvezena, sloboda je na ekonomskom pogledu. To je, po meni, ključan dio promjena sustava koji je donio građanima promjenu na gore. Radikalna brza promjena planskog gospodarenja na tržišno uzrokavala je mnoge potrese u ekonomijama tih zemalja kobne po građane. Privatizacija i davanje u ruke stranom kapitalu svega što je vrijedno, propadanje raznih industrija, pad proizvodnje, visoka nezaposlenost i opći gospodarski kolaps donjeli su mnogobrojim pripadnicima srednjeg staleža siromaštvo i neimaštinu, dok je novi sustav na površinu izbacio gornji sloj, 5% stanovništva koji su uspješno eksploatirali i dalje eskploatiraju ostatak građanstva isključivo u svoju korist. Strani kapital, kojemu je put otvoren padom istočnog bloka, uspješno porobljuje građanstvo i preuzima svu vlast nad njima. Mogućnost biranja vlasti građanima koja je obećana ostaje isključivo imaginarna, pošto je stvarna vlast u rukama stranog kapitala koji kontorlira sve ksvislinške vlade na tim područjima. Petokolonaši koji su prigrabili imovinu građana velokodušno dočekuju strani kapital i širokogrudno s njima dijele profit. Ljudska prava ostvarena su padom željezne zavjese na područjima zemalja istočnog bloka, možemo čuti u političkim kuloarima. Pad crvene buržoazije donjeo je veću slobodu pojedincu dakako, ali jedini problem u ovoj situaciji je taj što pad ove vlasti nije donio boljitak za građane. Veća sloboda ne znači nužno i boljitak. Boljitak za građanstvo u ovoj situaciji nije ostvaren pošto je nametnuta nova vlast. Nova vlast koja je sada imala veći legimitet pošto je izabrana od građana, ali koja nije učinila ništa za njih. Stupidno je zaključiti da su građani slobodniji pošto danas tamo vlada demokracija i da su ljudska prava ostvarena, dok međunarodne kompanije porobljuju građanstvo. Ekonomska ovisnost cjelokupnog građanstva nikako nije sloboda koju su oni htjeli krajem osamdestetih godina dvadesetog stoljeća.

Moj zaključak je da pad vlasti crvenih nije donio boljitak za građane već je taj pad samo otvorio put još većoj eksploataciji i represiji nad tim stanovništvom. Problemi koji se danas javljaju, siromaštvo, nezaposlenost, prostitucija, iligealni imigranti itd. rezultat su pada crvene buržoazije, a oni nipošto ne mogu biti prihvaćeni kao pozitivni.



- 17:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.06.2005., utorak

hmm!?!

original-


sugestija autora-


samo slučajnost ili neizbježna podudarnost sadašnjeg režima amerike sa hitlerovim režimom?
- 19:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.06.2005., nedjelja

dok jedni traže titulu plemića ispred svog imena,drugi...

25000 djece umre dnevno na ovom svijetu od posljedica gladi i bolesti
- 22:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

bez komentara

PRESTIŽ
Drugi put u deset godina okupili su se predstavnici hrvatskog plemstva, ali ne žele natrag svoja imanja nego da im se status što ga nosi podrijetlo vidi i u osobnim iskaznicama
Petsto plavokrvnih Hrvata traži povrat titule pl.
Autor Miroslav Ambruš-Kiš

Jesmo li mi elitisti? Jesmo. Jesmo li elita? Nismo. Mnogi koji su u raznim elitnim klubovima imaju vrlo stroge prepreke za pristupanje, a naš član može postati svatko tko može dokazati odgovarajućom ispravom svoje plemićko podrijetlo. Po tome što jesmo i što možemo, sasvim sigurno nismo elita. Po tome koje naslijeđe nosimo, i uvijek svaka nova generacija teret te plemenitosti mora obraniti, mi smo tek ljudi pod teretom slavnih predaka. A kad nas ovako vidite... Pa, vidite nas kakvi smo! živahno je komentirao magistar znanosti Ivo pl. Durbešić, predsjednik Hrvatskog plemićkog zbora, kada smo ga pitali je li udruga kojoj predsjeda, a koja se okupila u Zagrebu protekloga tjedna drugi put u deset godina otkad postoji elitistička.
Hrvatska i plemstvo? Nisu li tome na kraj stala četiri kobna događaja: Krbavska bitka, krvavi sabori u Križevcima i Požunu, kraj loze Zrinskih i Frankopana... Pa, napokon, dekret starojugoslavenskoga kralja Aleksandra Karađorđevića kada je proglašenjem Šestosiječanjske diktature ukinuo štošta, pa i plemstvo.
No, plemići su tu, sa svim dokumentima kojima je kralj ili car nekoga od njihovih predaka podario nasljednom titulom. Što žele? Povrat imovine?

Čast je nasljedna
Bože sačuvaj! Iako nismo siromasi, nismo u prosjeku baš ni bogati. Većina nas je neke inženjerske struke. Pripadamo, dakle, običnoj srednjoj klasi. Iako neke obitelji, poput Kulmerovih, traže, pa i uspijevaju dobiti ponešto od onoga što im je oduzeto, kad bi danas netko od nas bio "usrećen" nekim dvorcem, mnogi bi se uhvatili za glavu već pri pomisli o tome koliki bi mu stizali računi za struju i grijanje šali se g. Durbešić.
Plemstvo je, kažu, dio hrvatskoga naslijeđa, jednako kao što su bivši dvorci i palače nacionalno kulturno naslijeđe. Kada su veleposjedi nastajali, bilo je takvo društveno uređenje u kojemu su ta dobra bila na vrhu gospodarske piramide. Danas je, slažu se, najbolje ako za te najkrupnije nekretnine netko uspije pronaći gospodarski okvir i skrbi se poput Siniše Križanca i dvorca Bežanec.
Ali, za dva se cilja doista žele izboriti. Prvi je da im se kao dio zakonita imena uvaži ono "pl." između imena i prezimena. Nije to ništa osobito, ne bi služilo bahaćenju, nego boljoj identifikaciji. Jednako kao što neke druge obitelji (npr. Anić) uzimaju još i obiteljski nadimak, tako bi se iz oko sedam loza Ivaniševićevih lako razlikovali pripadnici samo jedne plemenite. Drugi je da njihovi obiteljski grbovi ostaju nematerijalno naslijeđe obitelji.
Danas se svaki konfekcionar može slobodno poslužiti bilo čijim grbom i našiti ga na odjeću tvrdi Branimir pl. Makanec, član Povjerenstva za heraldiku.
Želimo, također, afirmirati ulogu plemstva u nacionalnoj povijesti. Nisu svi bili poput Franje Tahija, naprotiv! U temeljima institucije plemstva bila je skrb o području koje im je dodijeljeno i o ljudima kojima život do tada nije bio organiziran. A posljednjih 70 godina moramo se boriti jednako protiv besmislenoga prezira koji potječe još od Karađorđevića, ili protiv podsmijeha, kako je katkad danas. Zašto bismo skrivali svoja podrijetla i zašto to ne bi bilo nešto normalno i obično, a Lovro von Matačić i Ivan pl. Zajc više ne bi bili iznimke kojima se iskazuje zaslužena nasljedna čast? kaže g. Durbešić.
Pa, koliko je onda plemića u Hrvatskoj?

Plemići idu u Europu
Malo nas je, ali nas ima kaže dopredsjednik Drago pl. Antoniazzo, čijega se imena mnogi sjećaju s HTV-ovih špica. Hrvatski plemićki zbor, u deset godina postojanja i s jasnim kriterijima o tome tko može biti njegov član, danas broji 137 duša kaže Antoniazzo.
Pretpostavljaju kako u Hrvatskoj danas nema više od ukupno pet stotina pripadnika vjerodostojnoga plemstva, uključujući žene i djecu. U Francuskoj, koja ima petnaest puta više stanovnika, a doživjela je nekoliko velikih sječa svojega plemstva, ostalo je oko 6000 pripadnika plemićkoga staleža. Dio je našega plemstva i u inozemstvu iz raznih razloga. Jedan među njima je i Mike Vucelić, nekadašnji čelnik NASA-e, poznat kao glavni koordinator spašavanja posade Apolla 13.
Bilo je kontakata i želja da se u članstvo prime neke plemićke obitelji, posebno iz Poljske, gdje plemstvo još nije organizirano. Hrvatski plemićki zbor odlučio je, međutim, da se strance ne prima. Mnogima strancima iz tranzicijskih zemalja primamljivo je članstvo u Hrvatskom plemićkom zboru, jer je on blizu velikoga cilja, ulaska u članstvo Europske udruge plemstva CILANE. Preko europskoga plemstva moći će za Hrvatsku učiniti mnogo više nego danas. Jedina je iznimka Dionis Sdrinias iz Grčke, kao posljednji izdanak loze Šubića Zrinskih, knezova bribirskih.

Večernji list


- 17:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.06.2005., subota

u nama je bitaka plam



gori taj plam u meni već dugo. žalim šta sam maloljetan. žalim šta ne mogu otići na ljeto u škotsku(G8) !
taj plam će goriti još dugo, neću mu dati da se ugasi...
sve do dana kad ću počet putovat po svijetu, upoznavati drugove anarhiste, sukobljavati se s institucijama SVIJETSKE VLADE, izać na ulicu... ah, zašto nemam 18 ?!!!!! :((((((((((8
- 22:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.06.2005., petak



šta drugo reći, nego jadna država Izrael koja se mora braniti od ovakvih terorista!
- 23:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.06.2005., srijeda


- 19:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.05.2005., ponedjeljak

Pristanu li SAD da se imunitet od izručivanja ne odnosi na sve njihove građane, Hrvatska bi mogla početi konkretno pregovarati o sporazumu za neizručivanje američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu (MKS) u Haagu, kazao je jučer našemu listu izvor blizak državnom vrhu, potvrđujući tako da Hrvatska želi riješiti jedan od problema koji odnose sa SAD već mjesecima drže u stanovitoj bilateralnoj hibernaciji.
Bilateralni sporazum o neizručivanju Amerikanaca sudu u Haagu, poznat i kao 'slučaj članka 98. Rimskog statuta ', Amerika je dosad potpisala sa stotinu država, jer ih je uspjela uvjeriti kako je njen pravosudni sustav dovoljno vjerodostojan da mu ne treba tutorstvo – možda i političko – novostvorenog međunarodnog suda za ratne zločine. Hrvatska je odbila potpisati taj sporazum, tvrdeći da svojoj javnosti ne bi mogla objasniti kako vlastite građane mora izručivati Haškome sudu (ICTY), a Amerikance ne smije MKS-u. Taj hrvatski stav, zajedno s odbijanjem da hrvatski vojnici sudjeluju u Iraku, zamrznuo je odnose do mjere koju član Izvršnog odbora SDP-a i nacionalni koordinator za NATO u vladi Ivice Račana Zoran Milanović ocjenjuje »najnižom tehničkom razinom«.
Novi list


pristane li država u kojoj živimo na takav sporazum s Amerikom, biti će to jedna velika sramota za sve nas... želimo li tu državu? ne! želimo li državu sličnu njoj? ne!


- 22:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.05.2005., četvrtak

hasta la victoria siempre

samo ikona ili nešto više?
Che je simbol revolucije, i dok god bude ljudskog roda to će ostati tako!

revolucijo, hvala ti sta mi dajes nadu!
svim drugovima i drugaricima porućujem da ima nade...

- 23:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.05.2005., srijeda

radnici sljemena

Oni su na rubu egzistencije. Oni traže svoja legitimna prava. Njihova radnička prava su ugrožena. Oni traže od države jamstva da će njihove radom zaslužene plaće biti isplaćene. Država u kojoj živimo ne želi dati ta jamstva. Državu u kojoj živimo nije briga za sudbine tih radnika koji herojsko već dvadesetak dana protestiraju na Markovom trgu.
Država u kojoj živimo ne želi se miješati u poslove poduzeća u privatnom vlasništvu. Država u kojoj živimo ne smatra se odgovornom za situaciju u kojoj su se ti radnici našli pošto je njihovo poduzeće prodano u bescijenje.
Država u kojoj živimo dopustila je kriminalni akt pretvorbe i privatizacije protiv njenih drađana, protiv njenog radništva. Kriminalni akt izvršen je pod budnim okom te iste države koja nije učinila ništa da zaštiti svoje građanstvo. vlast je iz smrti ekonomije države u kojoj živimo nastojala izvić čim ceće bogatstvo. Ono što lokalni strvinari nisu ugrabili, to su servirali na pladnju stranom kapitalu. Gotovo sva poduzeća i sve banke dane su tom stranom kapitalu. Strani kapital uspješno je preuzeo svu ekonomsku vlast u ovoj državi. Svi lokalni moćnici su samo pomoćnici tog stranog kapitala i njihove uloge su tu samo posredne, a njihovo bogatstvo stječeno krađom radništva ne može se mjeriti s profitom koji strani kapital izvlači iz ove države u kojoj živimo. Vlast je dopustila tu povjesnu krađu i ne radi ništa na tome da se to promijeni. Država u kojoj živimo oslobađa tajkune iz zatvora. Država u kojoj živimo ne mari za nezaposlene niti za zaposlene. Vlast u našoj državi čvrsto drži strani kapital uz pomoć lokalnih političara svih stranaka i političkih oprijedeljenja.

Kako pokušati nešto promijeniti? Kako srušiti vlast?

Generalni štrajk u svim javnim i privatnim poduzećima i ustanovama. Štrajku svih zaposlenih trebali bi se priključiti i nezaposleni iz više nego očitih razloga. Inteligencija i omladina trebali bi dati dodatan polet masovnim prosvijedima. Kako studenti, tako i srednjoškolci trebali bi zabrinuti za svoju budućnost i perspektivu izaći na ulice i pružiti potporu radništvu. Njima bi se i priključili i umirovljenici koji zasigurno nisu radili cijel svoj radni vijek da bi ostavili budućim generacijama ovakvo rasulu u kojem smo mi sada. Masu bi dodatno pojačali razočarani partizani i branitelji, borci koji su se borili za sve nas, sad kad je njihova borba postala beznačajna, u trenutku u kojem je sve ono za šta su se oni borili poklonjeno strancima i lokalnim skorojevićima.

Svi bi mi trebali izać na ulice kako bi paralizirali takav sistem u kojem nema budućnosti za nas. Srušimo li vlast, osakatiti ćemo taj sistem za glavu, ali ne i za rep. Daljnja borba je nužna.
No, za sada je bitno da se svi udružimo i napravimo nešto, nešto što će utjecati promijeniti tijek događaja.

narode, na ulicu
- 21:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.05.2005., subota

zašto me sram jer sam pripadnik bijele rase?

1854, "Veliki Bijeli Poglavica" iz Washingtona ponudio je Indijancima da otkupi ogromnu zemlju, a zauzvrat je obecao da ce im ostaviti rezervate. Ovo je odgovor Poglavice Seattle-a americkom predsjedniku i vrijedan je citanja. Ovaj povijesni odgovor uzet je kao polazna tocka u organiziranju svih pokreta za zastitu covjekove okoline.

Kako mozes kupiti ili prodati nebo, toplotu zemlje? Ta ideja je nama nepoznata. Ako mi ne posjedujemo svjezinu zraka ili odsjaj vode, kako ih se moze kupiti?
Svaki dio ove zemlje je svetinja mome narodu. Svaka borova iglica, pjescana obala, izmaglica u sumi, svaki insekt je svetinja u pamcenju i postojanju moga naroda. Sokovi zivota koji kruze kroz drvece sadrze uspomene crvenog covjeka. Umrli bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svog rodjenja kad krenu put zvijezda. Nasi mrtvi nikad ne zaboravljaju ovu prekrasnu zemlju, za njih ona je majka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijece je nasa sestra; jelen, konj, veliki orao, su nasa braca. Kameniti vrhovi, rosne livade, toplota ponija i covjek - sve je jedna porodica.
Dakle, kad Veliki Bijeli Poglavica iz Wasingtona posalje pismo da zeli kupiti nasu zemlju, on trazi mnogo od nas. Veliki Poglavica salje obecanje da ce osigurati mjesto na kome cemo mi moci nastaviti normalno zivjeti. On ce biti nas otac a mi njegova djeca. Mi cemo razmotriti vasu ponudu da kupite nasu zemlju. Ali to nece biti lako. Ova zemlja je sveta. Ova svjetlucava voda u potocima i rijekama nije samo voda nego i krv nasih predaka. Ako vam mi prodamo nasu zemlju, vi morate zapamtiti da je sveta, vi morate uciti vasu djecu da je sveta i da svaki odsjaj u bistroj vodi jezera govori o dogadjajima i sjecanjima u zivotu moga naroda. Zubor vode je glas oca moga oca.
Rijeke su nasa braca, one gase nasu zedj. Rijeke nose nase kanue i hrane nasu djecu. Ako vam prodamo zemlju, morate zapamtiti i uciti vasu djecu, da su rijeke nasa i vasa braca i da im morate pokloniti postovanje kao braci.
Mi znamo da bijeli covjek ne razumije nas put. Jedan dio zemlje je njemu isti kao i drugi, kome je on stranac koji dodje iz mraka i uzme od zemlje sve sto mu treba. Zemlja nije njegov brat, nego neprijatelj i kad je orobi on ide dalje. On ostavlja oceve grobove iza sebe i nije ga briga. On krade zemlju od svoje djece, i nije ga briga. Ocev grob kao i sinovo mjesto rodjenja su zaboravljeni. On se odnosi prema svojoj majci, zemlji, i svome bratu, nebu, kao prema necemu sto se kupuje ili prodaje kao ovce. Njegova nezajazljivost ce opustositi zemlju i ostaviti iza sebe samo pustinju.
Ne znam. Nas put je drukciji od vaseg. Svjetla vasih gradova vrijedjaju oci crvenog covjeka. To mora da je zbog toga sto je crveni covjek divljak i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog covjeka. Nema mjesta gdje se moze cuti razvijanje lisca u proljece ili cuti sum krila insekata. Ali to je vjerovatno s toga sto sam ja samo divljak i ne razumijem. Buka samo vrijedja moje usi. I sta vrijedi zivot ako covjek ne moze cuti usamljeni zov nocne ptice ili svadju zaba na obali bare. Ja sam samo crveni covjek i ne razumijem.
Crveni covjek vise voli njezni zvuk vjetra koji miluje lice jezerceta i miris samog vjetra prociscenog podnevnom kisom, ili namirisanog borovinom.
Zrak je od neprocijenjive vrijednosti za crvenog covjeka, svi udisu isti zrak - zivotinje, drvece, ljudi, svi oni disu. Bijeli covjek izgleda ne primjecuje zrak koji dise. Ali ako vam mi prodamo zemlju, vi morate zapamtiti da je zrak nama vazan jer dijeli svoj duh sa zivotom koji podrzava. Vjetar koji je nasem ocu dao prvi udisaj, takodjer je uzeo i njegov zadnji. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je cuvati kao mjesto gdje cak i bijeli covjek moze ici osjetiti vjetar zasicen mirisima poljskog cvijeca.
Dakle mi cemo razmotriti vasu ponudu da kupite nasu zemlju. Ako odlucimo da prihvatimo, bit ce pod jednim uvjetom: bijeli covjek mora tretirati zivotinje ove zemlje kao bracu.
Ja sam divljak i ja ne razumijem drugacije.
Vidio sam hiljade leseva bizona po preriji, ostavljenih da se raspadaju nakon sto ih je bijeli covjek pobio iz vlaka koji je prolazio.
Ja sam divljak i ne razumijem kako željezni konj moze biti vazniji od bizona koga mi ubijemo samo da bi prezivjeli. Sto je covjek bez zivotinja. Ako bi sve zivotinje nestale, covjek bi umro zbog usamljenosti duha. Sta god da se dogodi zivotinjama, uskoro ce se desiti i covjeku.
Sve stvari su povezane.
Vi morate uciti vasu djecu da zemlja ispod njihovih nogu je zapravo pepeo vasih djedova. Tako ce ona postovati zemlju, recite svojoj djeci da je zemlja bogata zivotom nase vrste. Ucite djecu kao sto smo mi nasu, da je zemlja nasa majka. Sta god da se dogodi zemlji dogodice se i njenim sinovima. Ako covjek pljune za zemlju, pljunuo je na sebe.
Zemlja ne pripada covjeku; covjek pripada zemlji. To mi znamo.
Sve stvari su povezane kao krv koja sjedinjuje porodicu. Sve je povezano. Sta god da se desi zemlji, desit ce se i njenim sinovima. Covjek ne plete mrezu zivota, on jedva da stoji u njoj. Sta god da uradi toj mrezi, uradio je sebi. Cak i bijeli covjek ciji Bog hoda i prica s njim kao prijatelj sa prijateljem, ne moze biti izuzetak od ove sudbine. Mi smo braca prije svega. Vidjet cemo.
Mi znamo jednu stvar koju ce bijeli covjek jednog dana spoznati, nas Bog je isti. Vi mozda mislite da ga posjedujete onako kako zelite da posjedujete nasu zemlju, ali ne. On je Bog svakog covjeka i njegova ljubav je jednaka prema svim ljudima, crvenim i bijelim. Njemu je zemlja dragocjena i oskrnaviti je znaci prkositi njenom Stvoritelju.
Bijelci se moraju dozvati, mozda prije nego ostala plemena. Zagadi krevet u kome spavas i jedne noci ces se ugusiti u vlastitom izmetu. Ali u svojoj uobrazenosti vi cete zablistati, zapaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i koji vam je iz nekog samo njemu znanog razloga, dao da dominirate zemljom i crvenim covjekom.
Ovakva sudbina je nama misterija jer mi ne razumijemo zasto su bizoni pobijeni, divlji koni svi ukroceni, skriveni kutovi sume zagadjeni smradom izmeta mnogih ljudi i pogled na brda unakazena zicama koje govore.
Gdje je siprazje? Nestalo.
Gdje je orao? Nestao.

- 00:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.05.2005., četvrtak

X Jugoslavija

Busheva administracija u vrijeme proslave pobjede Antifašističke koalicije nad Njemačkom, 9.maja, odlučio je predati ordenje kćerci četničkog vojvode Draže Mihajloviča u ime američkog naroda, koje je on zaslužio spasivši petstotinjak američkih ratnih pilota koji su bježali od Njemaca. Zašto je Bush baš sad u ovom povijesnom trenutku odlučio to napraviti? Zato jer mu je potreban veći ugled u srpskom narodu. Amerika nastoji igrati glavnu ulogu u političkim previranjima kako Beograda i okolice, tako i cijelog Balkana, a sve se to uklapa u veću slagalicu zvana istočna Europa. Amerika nastoji postati subjekt i izgurati Njemačku i Francusku, a tako i umanjiti njihovu moć i važnost u Europi.
Događanja koja će uslijediti donekle su predvidljiva. Najvjerojatnije će Kosovo dobiti nezavisnost od Srbije, dok to isto traži Crna gora. Pitanje je dali će to međunarodna zajednica dopustiti. Trenutačno se govori da neće jer ne žele dodatno cijepkati Srbiju , a zapravo iza toga leži problem u nemogućnosti davanja istih državnih prava Republici Srpskoj.
Današnji status u međunarodnoj zajednici i u odnosima s Europskom unijom odnosno suverinitet Bosne danas uvelike podsjećaju na situaciju napočetku prošlog stoljeća kada je Bosnu naposljetku anektirala Austro-ugarska monarhija. Republika Srpska, po mom mišljenju, neće pobjeći iz okrilja Bosne i ostat će sastavni dio države. Ukidanje Daytonskog sporazuma i postupno ukidanje državnosti RS sačuvat će Bosnu cijelom dok će njome vladati Europska unija, kako direktnom državnom upravom i predstavnicima međunarodne zajednice koji imaju ogromnu ulogu u upravljanju državom , sveprisutnom vojskom, tako i kapitalom koji nastoji penetrirati u sve pore Bosankog gospodarstva isto kako je to već učinnjeno prethodno s Hrvatskom, a čini se trenutačno sa Srbijom. Privatizacija na prostorima bivše Jugoslavije nužno znači prodaja u bescjenje stranom kapitalu. Ono što Njemci, Austrijanci, Talijani i mnogi drugi nisu uspjeli ratovima uspijevaju to danas, kapitalom. Ubrzo će kontrolirat gospodarstva svih država bivše Jugoslavije, a u tome im uvelike pomažu organizacije tipa MMF i WTO, a bez pomoći ne ostaju niti na terenu gdje im pomažu lokalni lopovi i skorojevići.
No, vratimo se na geopolitička zbivanja koja su pred nama. Mislim da će Crna gora ostvariti 2006. nezavisnost u sklopu saveza samostalnih država zajedno sa Srbijom dok će Kosovo postati nezavisni čimbenik u međunarodnom poretku. Sve te nezavisnosti su samo prividne jer međunarodna zajednica već sad ima uvelike kontrolu nad svim tim državama, a i te prividne nazavisnosti nestat će zajedničkim ulaskom u EU oko 2010. do 2011. godine. Hrvatska će se vjerojatno progurat prije ostatka Balkana u EU, a sve ovisi o političkom boju Velikih. Lomit će se tu koplja Engleza i Amerikanaca protiv koplja Francuske i Njemačke. Čija će koplja biti uspješnija odlučit će našu sudbinu. U takvoj nezavidnoj poziciji moramo shvatiti da smo samo dijelić slagalice u svjetskoj borbi država i kapitala za prevlašču diljem svijeta. Rascjepkali su nas. Sada vladaju nama. To je ono šta smo izabrali 1990.


Ali ima nas… ima nas koji vjerujemo u pobjedu…

A povodom toga evo nadahnjujućih riječi pjesme spjevane nekad davno, davno, davno…. :

U nama je sudbina budućih dana
I neki se možda i plaše za nju
Kroz vene nam protiče krv partizana
I mi znamo zašto smo tu!
Računajte na nas!
Sumnjaju neki da nosi nas pogrešan tok
Jer slušamo ploče i sviramo rok
..
RAČUNAJTE NA NAS!







- 23:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.04.2005., nedjelja

art post

tisina
- 22:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.04.2005., četvrtak

Josef Ratzinger, papa Benedikt XVI.

Josef ratzinger, papa Bendikt XVI.
Što se o njemu moze reći? Ovih dana smo o njemu mogli čuti podosta, ali ono najbitnije nije detaljno razjašnjeno i objašnjeno, tako da se za njega govori samo da je konzervativac i da će nastaviti put Ivana Pavla II. Vjerni i bliski suradnik Wojtyle, predstavljen je kao cuvar doktrine, odnosno desna ruka i cuvar pravovjerja za vrijeme mandata Ivana Pavla II., a danas kad on u ruci drži pastirski štap i kroči po Petrovu putu u poznim godinama često se prejeduciraju odlike njegovog mandata kao prijelaznog. Meni je teško za shvatiti kako će takva osoba, poput Josefa, koja je nadasve konzervativna i zatvorenog duha, osoba koja nije spremna prihvatiti nove >stvari< i uvesti Crkvu u Novo doba i zadržati pristaše odnosno vjernike pod okriljem Crkve, dok njihov broj rapidno pada u Starom svijetu i nesigurno raste u zemljama Trećeg svijeta.

Problem modernizacije Crkve koja od nje iziskuje prihvaćanje prava na abortus, prava na kontracepciju, prava na umjetnu oplodnju, prava homoseskualaca na brak, prava na eutanaziju, a u konačnici traži od tradicionalistički ustrojene organizacije ukidanje celibata i ravnopravnost spolova, očigledan je i samo je pitanje vremena kad će se Crkva suočiti s tim problemom. Zasigurno je da ništa od ovog navedenog, Benedikt XVI. neće prihvatiti i vrlo je vjerojatno za očekivati da će se boriti protiv svih tih zala modernog društva i civilizacije.

Novom papi pripisuje se da se je zdušno borio protiv teologije oslobođenja i njenih teologa. Kaže se čak da je on osobno ušutkao na stotine svećenika diljem Južne Amerike i nametnuo im obvezu šutnje. Teologija oslobođenja koja je prvenstveno bazirana na borbi protiv bilom kakvog porobljavanja čovjeka, pa tako i borbi protiv siromaštva, neprijatelj je samoj crkvenoj organizaciji koja je u svojoj biti profitabilna i egzistira kroz stoljeća u bogatsvu zahvaljujući siromaštvu. Ljevičarski obojena teologija protivna je desničarskim težnjama konzervativnog svećenstva kao što su Ratzinger i sad već pokojni Wojtyla. Kako će se Južna Amerika, kontinent koji broji najviše katolika, kontinent koji je protkan siromaštvom, kako će se ona nositi s novom starom konzervativnom strujom iz Vatikana koja joj neda da diše i koja joj uskraćuje legitimno pravo na borbu za svoj kruh? Da li će se maćehinski odnos prema vjernicima odraziti na njihov odnos prema samoj Crkvi? Moguć je razvoj scenarija u kojem se Latinska Amerika udaljava od Vatikana i sama pronalazi svoj put kroz ujedinjenje kontinenta i borbu protiv kapitalističkih stuktura. Taj scenarij je izrazito nepovoljan za Vatikan pošto bi on tada izgubio ogroman dio vjernika odnosno konzumenata i tako izgubio automatski ogroman dio moći i novca, kako u tom dijelu svijeta, tako i u cijelom svijetu.

Ono što muči Treći svijet, osim siromaštva i gladi, problem je i širenje bolesti side. Kako zaustaviti širenje HIV virusa koji se prenosi ponajviše spolnim putem, kad Crkva brani svojim vjernicima da koriste kontracepciju odnosno prezervative? Korištenje takovih sredstava smatra se amoralnim, dok širenje bolesti dobiva nevjerojatne razmjere. Crkva brani na taj način vjernicima pravo na život i ona ih osuđuje na smrt. Taj problem očituje se prvenstveno u Africi gdje ima sve više oboljelih, tamo umiru i gladni i bolesni, dok Crkva za njih ne radi doslovce ništa.
Vrijeme bi bilo da Crkva vrati svoj dug čovječanstvu i da ne negira pravo na život nikome, pa tako ne i siromašnima kojima ne preostaje ništa drugo doli borba golim rukama za koricu kruha. Zabranjivanje kontracepcije u praksi znači širenje bolesti i smrti. Crkva ima također moć da danas učini nešto za te siromašne, da posegne kako u svoj krvavi džep, tako i u krvavi džep bogatih zapadnjaka iz kojihg curi krv Trećeg svijeta. Na njihovoj bijedi oni zarađuju i Crkva ima dana mogućnost i obavezu da tome kaže ne i solidarizira se sa siromaštvom.nažalost, milim da je to teško za očekivati od Ratzingera.
Suština problema u zapadnom svijetu za Crkvu je depolularizacija kršćanskih vrijednosti i prevlast sekularnog nad duhovnim u svim sferama života. U zapadnom svijetu više nema mladih dobrovoljaca za ulogu svećenika, mladi više neidu na mise, a ponajmanje žive po vrijednostima i nauku Biblije. Zastarjelost same Crkve kao organizacije je izuzetno neprivlačna, štoviše odbojna je mladim ljudima. Bez prighvaćanja novog Crkva nikad neće povratiti svoju ulogu autoriteta koju je nekad imala. Konzervativne struje u zadnjim će očeajnim naletima pokušati očuvati svoju poziciju, ali ona je za sva vremena izgubljena. Ratzingera doživljavam kao posljednjeg, ili jednog od posljednih koji će pokušati nametnuti i sačuvati tradiciju na uštrb dobrobiti svih vjernika. Kad crkveni dostojanstvenici shvate što ih čeka, neminovni poraz, pristat će na promjene, kako bi pokušali opstati.
Crkvi kao profitabilnoj organizaciji nužna je modernizacija ili joj prijeti gubitak vjernika odnosno konzumenta pa tako i poraz na tržišnoj bitci, odnosno bankrot.
- 23:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.04.2005., ponedjeljak

crtica

Par riječi o papi koje se rijetko čuju
citirat cu nesto malo iz novina, glasa istre, prilog o papi.. Posebna je točka njegovog protivljenja suvremenim teološkim kretanjim bio odnos spram teologije oslobođenja, grane političke teologije koja je nastala 60-ih godina u južnoj americi. Tamošnji su teolozi promovirali viziju kršćanskog spasenja koja je u sebi sadržavala poruku oslobađanja od svakog ekonomskog, društvenog ili političkog porobljavanja. Ti su teolozi imali itekako čvrste temelje, recimo u molitvi gospinoj Magnificiat, koja nam opisuje Boga koji baca oholo moćnike sa svojih pozicija i uzdiže ponizne i skromne. Teolozi su uveli pojam grijeha stuktura i, ponekad, svoje stavove obrazlagali retorikom koja je izgledala previše marksističi obojena. Nije trebalo previše čekati reakciju pape, koji je iz dna duše mrzio komunizam. Teologija je stavljena pod veliki upitnik, a nekim predvodnicima poput brazilskog teologa leonarda boffa, nametnuta je kazna šutnje.
Papa je bio posebno ljut na ulogu petorice svećenika, među njima priznatog pjesnika ernesta cardenala, koji su sudjelovali u prvoj revolucionarnoj sandinističkoj vladi u nikaragvi, a bili su pobornici teologije oslobođenja. Prilično hladan je bio i prema ubijenom nadbiskupu san salvadora oscaru romeru ili nadbiskubu sao paula. Kada je romero pao mrtav od provladinih ruku 1980., papa je tek spomenuo romerovu gorljivost za siromahe, a 1992. je, sudjelujući na konferenciji latinsko američkih biskupa ispustio dio teksta, unaprijed dogovoren, u kojem je trebao pohvalno govoriti o romerovom mučeništvu. …itd.


- 21:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.03.2005., subota

19.03.

danas je godisnjica.. druga godisnjica pocetka ratnog zlocina nad irakom
svugdje u svijetu obiljezen je ovaj dan proosvjedima, svugddje osim u hrvatskoj! zasto me to ne cudi? reci cu vam zasto me to ne cudi.. vec sam poput svih drugih navikao na hrvatsku nezainteresiranost i odlucnu pasivnost
- 21:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.03.2005., srijeda

kineska depopulacijska politika

Kineska depopulacijska politika – politika jednog dijeteta
Kineska vlada je pokusavala rijesiti problem prenapucenosti zemlje jos od pedesetih godina dvadesetog stoljeca. 1959. Kina je brojila vise od pola miljarde ljudi a te i 1960 godine umrlo je od gladi vise od 30 miljuna Kineza. Godine 1979 je uvedena politika jednog dijeteta u obitelji. Tim i drugim depopulacijskim metodama smanjen je ogromni prirodni prirastaj, ali i danas Kina broji iz godine u godinu nove miljune ljudi. Nedavno se rodio miljardu i 300 miljunti stanovnik Kine.

Većina kineskih parova najcesce preferira musku djecu . Muska djeca su omiljena jer Kinezi smatraju da ce muskarac moci raditi i uspjesno voditi obitelj i kasnije se brinuti za svoje roditelje. Abortus je legalan i koriste se metode otkrivanja spola djeteta prije porodaja kako bi sprijecili rodenje cesto nezeljene zenske djece. Dolazi cak i do cedomorstva. Muska djeca su cesca i gubi se prirodna ravnoteza.

Kad upitate prosjecnog Kineza za misljenje o politici jednog dijeteta on ce vam reci da je to neophodno za buducnost kine. Kinez shvaca da vise djece znaci i vise gladnih usta i svijestan je da nema hrane za toliki broj stanovnika.
Takva politika ima i svoju losu stranu. Svi Kinezi bit ce jedinci. Psihologija jedinaca je jedinstvena. Oni nemaju brace i sestara i naviknuti su na potpunu paznju svojih roditelja. Nisu svi jednaki, ovisi o tome kako su odgajani, naravno. Ali često su vrlo dominantni, budući da su cijeli život bili u središtu pozornosti svojih obitelji. Imaju jedinstven psihološki profil.
Postavlja se pitanje : Kakva će Kina biti kad će svi vođe, svi poslovni ljudi, svi stanovnici biti jedinci?
Odgovor na to pitanje dobit cemo u buducnosti kad dode do izmjene generacija, al sigurno je da vrijeme Kine dolazi. Sigurno je da ce za koju godinu Kina dominirati svijetskom ekonomijom i tu ce se jasno odrazavati teznja mladih Kineza jedinaca za dominacijom

- 19:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.03.2005., utorak

današnji sustav

Kapitalizam živi od profita i živi za profit. Osnovno načelo kapitalizma je eksploatacija. Eksploatacija svih resursa je u njegovoj srži, kako eksploatacija radničke klase kao neograničenog resursa za stvaranje profita tako i eksploatiranje prirode i njenih ograničenih resursa koji rapidno nestaju sa lica Zemlje. Radnici su tu kako bi se iz njih izvuklo što je više moguće dobara, a zatim bivaju lako zamjenjeni drugima, oni su samo potrošna roba koja je u svojoj biti nepotrošiva. Dok god bude ljudi biti će i radnika, dok god bude radnika biti će i robova, dok god bude robova biti će i ovakvog patogenog ekonomsko-socijalnog sustava u kojem danas živimo.
Dominacija je vrlo bitna nit koja tka ovakav sustav. Potreba jednog pojedinca da ovlada drugim jasno se očituje u svim sferama društva. Gdje god da se okrenemo postoje vladajući i podređeni, počevši od patrijarhalnih odnosa u obitelji, jasno odredene hijerahijske stukture u poduzeću, vjere i odnosa Bog-čovjek, pa sve do odnosa Države-građanin. U svim tim odnosima jasno je da postoji ograničenje slobode razvitka i samoodredenja pojedinaca kao osobe. Tu slobodu guši kako vlast jednog pojedinca nad drugim tako i vlast odredenih struktura nad drugom strukturom. Autoritet uziman bez potrebne doze kritičnosti odnosno autoritet shvaćen kao nepogrešiv prijetnja je sam po sebi.
Organizacija u obitelji u kojoj otac osnosno roditelji imaju jedinu riječ opasna je za razvitak djeteta. Dijete koje je naučilo slušati i u potpunosti provoditi zapovijedi svojih roditelja neće se razviti u normalnu osobu. Dijete koje je od malih nogu učilo biti poslušno i nekritično naučeno je na takav sustav u kojem je netko gore, a netko ispod. Za života ono će se razviti ili u osobu koja će vladati ili u osobu kojom će vladati. Ono je uhodano u takav sustav u kojem je ili pasivni podanik ili aktivni vladar i naravno ako mu to mogućnosti dopuštaju ono odabire potonje. U sustavu u kojem neide drugačije on će radje naravno nametnuti svoju riječ drugom, ali ako nemože nametnut svoju riječ on će bez imalo problema prihvatiti tuđu i bit će vjerni pasivni podanik svojem vladaru. Ono je od početka života spremano za takvu podjelu u društvu, a kad ono odraste jedino šta će moć naučit svoju djecu biti će ono šta su njega naučili njegovi roditelji.
Hijerahijske strukture u poduzećima su isto indikativne za problem dominacije. Poznato je da uvijek postoje direktor i radnik, uvijek netko postoji netko tko upravlja i netko to biva upravljanim. Problem je u tome što je sad razlika između to dvoje porasla u nedogled. Jasno je da nisu svi nemogu biti na istoj razini obrazovanja i sposobnosti, ali razlika u primanjima radnika i direktora je enormna. Više ne postoji srednja klasa i postoje samo dvije vrste zaposlenika. Prvi su oni na vrhu koji upravljaju poduzećem i radnicima i oni koji su na dnu i rade za one na vrhu. Nema više srednje klase u kojoj su svi bili donekle jednaki, postoje samo pretili i gladni, bogati i siromašni. Na vrhu poduzeća je direktor koji samo upravlja njime i provodi želje i zamisli dioničara u stvarnost. Jedini interes dioničara je dividenda, a svi znamo odkud dolazi dividenda. Dividenda dolazi iz profita kojeg je stvorilo to poduzeće i biva ravnopravno podijeljena svim dioničarima. Kako povećati profit? To je pitanje koje si postavljaju dioničari odnosno direktori koji rade za njih. Jedini način na koji se može povećati profitabilnost tvrtke je smanjiti dio kolača koji uzimaju radnici. To se postiže ili smanjivanjem viška zaposlenih ili smanjenjem plaća većini zaposlenih, a najčešće kombinacijom tih dvaju rješenja. Logično je da ako se smanje davanja radnicima ostaje više novaca za vlasnika i upravitelja. Upravitelj tj. direktor ne ostaje bez svog djela kolača već biva obilato nagrađen za svoje uspješno upravljanje radnicima i stvaranje profita. Dominacija direktora nad svojim zaposlenicima istovjetna je dominaciji vlasnika nad svojim direktorom. Direktor će lako naći nove zaposlenike odnosno novu radnu snagu, a to isto vrijedi za vlasnika koji će nezadovoljan radom direktora u njegovom poduzeću lako pronaći drugog čovjeka koji će bolje raditi taj posao. Moglo bi se to reći i ovako, čim bolje direktor iskoristi svoje radnike to će vlasnik bolje iskoristiti te radnike. Direktor je tu samo kao produžena ruka dioničara. Koja je razlika u bogatstvu dioničara i direktora? Naravno, to ovisi o svakoj poduzeću posebno, ali u pravilu to biva ovako. Direktor odnosno namjesnik vlasnika je tu samo kako bi radio za vlasnika i vlasniku donio što više novaca. Za uspješan rad on će biti nagrađen, ali ta nagrada će biti samo mrvica u kolaču vlasnika. Vlasnik u pravilu uzima većinu dobara iz poduzeća, ostatak ostaje njegovom vjernom namjesniku, a gotovo ništa dobiva običan radnik. Običan radnik neće se buniti i tražiti pravednu plaću jer je zadovoljniji time što ima nego burzom rada. Svijestan je da ako zatraži svoja legitimna prava za realnim cijenjenjem svog rada, dobit će otkaz i bt će lako zamijenjen drgim radnikom koji je jedva čekao to njegovo mjesto. Između nezaposlenosti i posla uz svu potlačenost on odabire rad jer će mu taj rad omogućiti da preživi bar neko vrijeme. Posao u kojem je on praktički rob svog vlasnika nema alternative i zato pristaje biti poslušan. Pasivnost koja mu omogućuje borbu za opstanak on prihvaća. Dominacija vlasnika i direktora u njegovoj službi ne nailazi na otpor i biva šutke prihvaćena. Radnik zna da mora raditi kako bi prehranio sebe i svoju porodicu. Nehumani uvjeti rada i ponižavajuće vrednovanje istog manji su problem od ostanka bez posla i prijetnje koju nezaposlenost predstavlja. Nezaposleni radnik dobiva mizernu pomoć od države dostatnu samo za koricu kruha. Gubitak posla odnosno gubitak prihoda dostatnih za život usko je povezan s ostalim pojavama kao što su gubitak stana i gubitak zdravstvene zaštite iz kojih se definira siromaštvo. Radnik nema izbora i on će naravno služiti svog gospodara znajući da mu ništa drugo ne preostaje.
Vjera je itekako bitna za uočavanje problema sustava u kojem živimo koji je protkan dominacijom jednog nad drugim. Spoznaja da je bog iznad svih i da on vlada svakim čovjekom i svačijom sudbinom igra jako važnu ulogu. Čovijek koji prihvaća tu ideju nema problema s percipiranjem današnjice. Vjerski sustav u kojem je on samo jedna niža vrsta bića, a iznad njega je bog daje mu sve odgovore na pitanja koja si postavlja. Čovijek koji je religiozan zadovoljan je svojim životom kakav god on bio vjerujući da iza toga dolazi nešto bolje. Živeći svoj mali život i čineći dobro za vrijeme njega on će biti nagrađen od boga koji će mu podariti sve blagodati i svu sreću svijeta koju on nije imao za života, iza smrti dolazi bolje vrijeme, a sva patnja koja ga je pratila tijekom života nestaje. Problem je u tome šta taj čovijek vjeruje da je tako kako je bog odredio i da tako mora biti, svi problemi koji ga muče su samo ovozemaljski i oni će proć kad on umre. To nam nužno sugerira kako je čovijek u ovom zemaljskom životu nemoćan i kako je tu samo da bi što bolje odradio taj svoj kratak život, živio pošteno taj svoj život vjerujući i nadajući se boljem. Čovijek se zadovoljava time šta ima odnosno nema pod pretpostavkom da su čudni putevi božji. Siromaštvo odnosno nepravda ga ne muče i vjeruje da nije u njegovoj moći da išta promijeni jer će bog sam kaznit zle, a nagradit dobre. Pasivnost koju vjera propagira je krucijalna za shvaćanje stanja u svijetu. Shvaćanje da je bog iznad čovijeka i da čovijek nemože ništa promijenit u božjem planu igra bitnu ulogu u podvrgavanju mase vladavini manjine. Masi naučenoj da je bezvrijedna u odnosu na boga neće biti problem prihvatit dominaciju nad njom. Vjerujući da je tako bog odredio masa rado prihvaća svog vladara koji je svaćan na isti način kao što je svaćan bog, kao viši oblik života čijoj moći nema kraja. Oni su bezvrijedni u odnosu na svog boga i to nikako nemogu promijeniti .


- 14:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.02.2005., petak

bush-putin

cini mi se da su ova dvojica zasjela u ugodne fotelje i nemaju namjeru da daju nadu svijetu za kruhom!
dovoljno je da pratimo njihove izjave i zakljuct cemo da se intenzivno radi na demokraciji, od washington do moskve,od centralizacije obavjestajne moci pentagon do centralizacije moci kremlja! proces demokratizacije treba pomagati i svi mu se trebamo srdacno radovati
- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.02.2005., utorak

fojbe

jeste li pogledali onaj skandalozni film srce u bunaru, loji prikazuje sve, samo ne povijest ? taj film nakon sto se prikazao na talijanskoj drzavnoj televiziji RAI-u u udarnom terminu u nedjelju navecer, prikazat ce se i na slovenskoj televiziji. Zanima me zasto ga i nasa HTV ne prikaze pa nek i hrvatski narod vidi o kakvoj je sramotnoj propagandi rijec. ocito je da berlusconijev drzavni aparat priprema svoje izborno tijelo za datum odluke o radu njegove vlade tj za dan talijanskih izbora. fašisticke metode pobudivanja tjeskobe, mrznje, gnjeva i bijesa u vlastitom narodu koje je preuzeo i sam kauboj, bush, i uspjesno ih primjenio u svojoj zemlji su jasno vidljive u ovom bijednom filmskom ostvarenju. njemu je uspjelo, zasto nebi i berlusconiju?

p.s. razocaran sam bjelogrlicem koji je pristao na ulogu u takvom filmu i konacno sudjelovao u blacenju svoje brace slovenaca i hrvata. e moj kure...
- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.02.2005., srijeda

kapitalizam

Na što vas asocira riječ kapitalizam?
Navest ću nekoliko pojmova na koje mene asocira ta riječ, a molio bih i vas malobrojne koje čitate ovaj blog da pomognu u igri asocijacija!

-eksploatacija
-rob
-USA
-dominacija
-siromaštvo
-MMF
-barbarstvo
-surovost
-istrijebljenje
-profit
-elita
- $
-glad

- 22:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

codebase="http://download.macromedia.com/pub/shockwave/cabs/flash/swflash.cab#version=6,0,0,0"
WIDTH="550" HEIGHT="400" id="ue_lo" ALIGN="">


TYPE="application/x-shockwave-flash" PLUGINSPAGE="http://www.macromedia.com/go/getflashplayer">

jebo vam pas mater ameri